Što se potencijalno krije iza bebinog negodovanja?

• “Moja beba jako puno plače“.
• “Moja beba ne želi jesti (krutu hranu)”.
• “Moja beba se ne voli oblačiti“.
• “Moju bebu je nemoguće uspavati“.
• “Moja beba se ne voli voziti u autu”.
• “Moja beba ne voli biti na trbuhu“.

Sve su to česti primjeri reakcija na osjetilne podražaje iz okoline. Da ukratko obrazložim; može biti mnogo razloga za bebin konstantni plač ili nemogućnost spavanja te bi trebalo pronaći uzorak u tome što prethodi tim radnjama: oblačenje, kupanje, hranjenje, izlazak na sunce itd. Može biti i odsutnost nekog podražaja. Na primjer: beba, odnosno dijete, neće moći zaspati dok ne dobije dovoljno proprioceptivnog podražaja (npr. čvrstog dodira na površinu cijelog tijela kao kada bebu nosimo u naručju). Djeca koja imaju problem oralne motorike i senzorike, teško će sisati majčino mlijeko ili bočicu ili žvakati krutu, pogotovo žilaviju hranu. Također, možda ih smeta intezivan miris hrane ili njena tekstura. Zatim, ako je beba taktilno preosjetljiva, plakat će za vrijeme skidanja i oblačenja te će ju možda smetati i etikete ili neki drugačiji materijali. Djeca koja su vestibularno preosjetljiva neće uživati ili se brzo i lako opustiti za vrijeme vožnje u autu, dok će djeca hiposenzitivna na vestibularni podražaj uživati u vožnjama, ljuljanju, hodanju po gredi (rukovatu od kauča), nestabilnim podlogama itd. Što se tiče boravka na trbuhu, ako je problem vestibularni, onda neka djeca neće htjeti imati glavu u položaju prema podu. Ako je problem niskog mišićnog tonusa, možda im je teško držati glavu gore ili ima možda problem ramenog obruča.

Primjer: Radila sam s jednim dječakom od 9 mjeseci koji je došao na pokazne vježbice jer još nije samostalno sjedio. Na prvom sastanku s njim, kada sam ga stavila na strunjaču i pričekala da vidim spontane kretnje, reakcije i motoriku, nikako se nije okretao na trbuh. Koristeći igračke pokušala sam ga motivirati na boravak na trbuhu, ali nije se htio niti okrenuti, a kamoli boraviti dulje. Odmah bi počeo intezivno plakati. Postavljanje u bočni sjed ga je također dosta plašio te bi i dalje dječak jako plakao. Ručice nije htio držati ispred sebe u bočnom sjedu, ali dok je bio na leđima, ipak bi držao igračku u rukama. Nakon upoznavanja njegove motorike, pogledala sam ga i kroz senzoričke naočale jer su djeca do sedme godine života izrazito senzorička bića. Ispitujući dječakovu senzoriku vidjela sam da dječak ima hipersenzitivno taktilno odstupanje na šakicama te je to razlog njegove nemogućnosti da samostalno zauzme bočni sjed. Jednostavno nije htio držati ručice na podlozi, što je neophodno za ovaj položaj. No, problem je bio i u položaju glave. Dok je na trbuhu i u četveronožnom položaju gdje glava treba gledati prema dolje, možda postoji i vestibularno odstupanje. Vestibularni sustav nam daje informaciju o položaju glave. Kada sam otkrila koja su njegova senzorna odstupanja, krenula sam izvoditi vježbice i položaje na ljuljački koju sam ljuljala naprijed – natrag (linerano ljuljanje) koje je dječaka organiziralo i reguliralo te smo na taj način bez suza postizali sve položaje.

Važno je otkriti što je prethodilo nekakvoj negativnoj reakciji Vašeg djeteta i pogledati situaciju kroz senzorna načela. Na primjer, ako se Vaše dijete ne voli oblačiti i jedino kada Vam to uspijeva je dok bebicu netko drži ili pjeva, uzmite to kao znak da bebici možda treba više proprioceptivnog ili auditivnog podražaja za regulaciju. Možete bebici priuštiti duboke pritiske po tijelu, pogotovo po zglobovima, kao da želite prodrijeti ispod kože do kosti. Nemojte bebu štipati ili lagano dodirivati, samo dajte smirene i duboke pritiske cijelim dlanom. Nakon toga pokušajte s oblačenjem. Ako to nije pomoglo, pogledajte što je još prethodilo plakanju. Ima li razlike u ponašanju s obzirom na različite materijale odjeće? Smeta li Vašu bebu etiketa na robici, temperatura odjeće (npr. iz tople kupke u hladan bodi).