Recite nam nešto o sebi!

Ima tome već sigurno 5-6 godina, ako ne i više. Lavek i ja smo sudjelovali na odličnim radionicama koje je organizirala jedna udruga. Trajalo je to cijeli vikend, puno djece, roditelja, terapeuta. U nekim od tih radionica roditelji su sudjelovali s djecom, a bilo je vrlo zanimljivih i poučnih radionica samo za roditelje.

Prvo je došlo na red predstavljanje. Svi smo sjeli u krug, pa tako i ja, Lavek mi je bio u krilu. Uglavnom, trebali smo se predstaviti. I tako dođe red na nas.

• Dobar dan, ja sam Lavica, Lavekova mama. Lavek ima toliko godina, ima problema s tim i tim, idemo na te i te vježbe…

Tada me voditelj radionice prekinuo i rekao – Da, ali recite nam nešto o sebi.

Muk. U tom trenu teže pitanje nisu mogli smisliti. Da su me barem pitali nešto iz neurologije. Ili genetike, još bolje! Koliki su Lavekovi eritrociti bili na zadnjoj kontroli? A hemoglobin? Daj pitanje iz alternativne komunikacije, daj neko iz pulmologije, nefrologije, gastroenterologije, bilo što, ali nemoj me tražiti da kažem nešto o sebi jer ti nemam što reći! Ne znam što reći. Koliko godina imam, kila, koji sam fakultet završila. Bojim se da nije to ono što ih zanima.

Ali moram nešto reći. Lavice, razmišljaj!

• Paaaa, volim piti kavu, sunce i šetati.

To sam odgovorila. To.

Tada su me spasili pitanjem koja je Lavekova najdraža pjesmica. Bila mama Kukunka. I onda smo svi Laveku otpjevali mamu Kukunku. Lavek je bio presretan i uživao.

No, mene je to pitanje itekako potreslo. Vjerujem da bi to pitanje barem malo zamislilo svaku mamu Lavicu. Normalno je, sasvim normalno da se u nama probudi onaj „životinjski nagon“, da sve postanemo Lavice koje bi sve napravile za svojeg Laveka.

Pa tako sam i ja. Bilo je razdoblja gdje sam naprosto zaboravila jesti jer sam bila toliko fokusirana na broj kalorija koje moram unijeti u Laveka, što baš i nije bilo lako jer Lavek nije mogao žvakati, i na svaki komadić veći od mikromilimetra je povraćao, pa miksaj sendviče, pumpaj kalorije..

Bi li se danas moj odgovor razlikovao? Možda i ne baš puno, čak mislim da bih nešto i dodala, ali dobra je stvar što bih odmah znala odgovor. I ne bi me takvo pitanje uopće začudilo. Jer sad ipak tu i tamo, ponekad stignem onako malo, pomisliti i na sebe i za sebe.

Do sljedećeg puta, ljubi vas,

Lavica.