motor planning | Centar iLab | Page 2Centar iLab

Što se potencijalno krije iza bebinog negodovanja?

“Moja beba jako puno plače“.
“Moja beba ne želi jesti (krutu hranu)”.
“Moja beba se ne voli oblačiti“.
“Moju bebu je nemoguće uspavati“.
“Moja beba se ne voli voziti u autu”.
“Moja beba ne voli biti na trbuhu“.

Sve su to česti primjeri reakcija na osjetilne podražaje iz okoline. Da ukratko obrazložim; može biti mnogo razloga za bebin konstantni plač ili nemogućnost spavanja te bi trebalo pronaći uzorak u tome što prethodi tim radnjama: oblačenje, kupanje, hranjenje, izlazak na sunce itd. Može biti i odsutnost nekog podražaja. Na primjer: beba, odnosno dijete, neće moći zaspati dok ne dobije dovoljno proprioceptivnog podražaja (npr. čvrstog dodira na površinu cijelog tijela kao kada bebu nosimo u naručju). Djeca koja imaju problem oralne motorike i senzorike, teško će sisati majčino mlijeko ili bočicu ili žvakati krutu, pogotovo žilaviju hranu. Također, možda ih smeta intezivan miris hrane ili njena tekstura. Zatim, ako je beba taktilno preosjetljiva, plakat će za vrijeme skidanja i oblačenja te će ju možda smetati i etikete ili neki drugačiji materijali. Djeca koja su vestibularno preosjetljiva neće uživati ili se brzo i lako opustiti za vrijeme vožnje u autu, dok će djeca hiposenzitivna na vestibularni podražaj uživati u vožnjama, ljuljanju, hodanju po gredi (rukovatu od kauča), nestabilnim podlogama itd. Što se tiče boravka na trbuhu, ako je problem vestibularni, onda neka djeca neće htjeti imati glavu u položaju prema podu. Ako je problem niskog mišićnog tonusa, možda im je teško držati glavu gore ili ima možda problem ramenog obruča.

Primjer: Radila sam s jednim dječakom od 9 mjeseci koji je došao na pokazne vježbice jer još nije samostalno sjedio. Na prvom sastanku s njim, kada sam ga stavila na strunjaču i pričekala da vidim spontane kretnje, reakcije i motoriku, nikako se nije okretao na trbuh. Koristeći igračke pokušala sam ga motivirati na boravak na trbuhu, ali nije se htio niti okrenuti, a kamoli boraviti dulje. Odmah bi počeo intezivno plakati. Postavljanje u bočni sjed ga je također dosta plašio te bi i dalje dječak jako plakao. Ručice nije htio držati ispred sebe u bočnom sjedu, ali dok je bio na leđima, ipak bi držao igračku u rukama. Nakon upoznavanja njegove motorike, pogledala sam ga i kroz senzoričke naočale jer su djeca do sedme godine života izrazito senzorička bića. Ispitujući dječakovu senzoriku vidjela sam da dječak ima hipersenzitivno taktilno odstupanje na šakicama te je to razlog njegove nemogućnosti da samostalno zauzme bočni sjed. Jednostavno nije htio držati ručice na podlozi, što je neophodno za ovaj položaj. No, problem je bio i u položaju glave. Dok je na trbuhu i u četveronožnom položaju gdje glava treba gledati prema dolje, možda postoji i vestibularno odstupanje. Vestibularni sustav nam daje informaciju o položaju glave. Kada sam otkrila koja su njegova senzorna odstupanja, krenula sam izvoditi vježbice i položaje na ljuljački koju sam ljuljala naprijed – natrag (linerano ljuljanje) koje je dječaka organiziralo i reguliralo te smo na taj način bez suza postizali sve položaje.

Važno je otkriti što je prethodilo nekakvoj negativnoj reakciji Vašeg djeteta i pogledati situaciju kroz senzorna načela. Na primjer, ako se Vaše dijete ne voli oblačiti i jedino kada Vam to uspijeva je dok bebicu netko drži ili pjeva, uzmite to kao znak da bebici možda treba više proprioceptivnog ili auditivnog podražaja za regulaciju. Možete bebici priuštiti duboke pritiske po tijelu, pogotovo po zglobovima, kao da želite prodrijeti ispod kože do kosti. Nemojte bebu štipati ili lagano dodirivati, samo dajte smirene i duboke pritiske cijelim dlanom. Nakon toga pokušajte s oblačenjem. Ako to nije pomoglo, pogledajte što je još prethodilo plakanju. Ima li razlike u ponašanju s obzirom na različite materijale odjeće? Smeta li Vašu bebu etiketa na robici, temperatura odjeće (npr. iz tople kupke u hladan bodi).

Posted on June 2, 2014 by lina. 5 comments

Pump up child’s proprioceptive system

These are some of the things you can do with your child to bring his/her proprioceptive system closer to the regulated state:

utilize your home:
- lay mats of different thickness and softness onto the floor (information coming from the joints)
- put some mats or safety sponges onto the walls (for children who like to run and bounce themselves off of the walls)
- have Pilates kind of balls in the space (child can roll on the ball on their stomachs or you can lightly massage them with the ball on their backs or squeeze them in between two balls, or have them jump on the Pilates ball while catching some other small objects)
- big cushions (take a duvet cover and fill it up with pillows, Styrofoam or small soft balls and have your child jump on it, cross over it, crawl on it, lay down on it etc.)
- fill up the crib with small plastic balls to make a ball pit.
have fun out in the streets:
- pass each other a ball, small stone, pine cone
- pick up pine cones or stones into buckets of different sizes (thus different weight)
- try walking and running with small weights around the ankles
- walk around in a vest with some weight in it
- walk in deep snow, through puddles of water, sand, in high grass, in mud, different surfaces
- walk up or down the steep streets
other creative activities:
- make a dough out of water and flour. Some can be smooth and soft, some you can make rough by adding seeds and some you can make a little dry. Ask your child or show them how to pull a little bit of dough with their fingers, make a small ball and paste the ball onto a piece of paper. For older children, you can make a line or a shape on that piece of paper and they should paste the dough balls onto the lines. This is also great for tactile regulation
- jump on the trampoline in a rhythm

Posted on May 31, 2014 by lina. 0 comments

Kako senzorički opremiti kuću?

English version

Jeste li vi među onima koji imaju prazan podrum koji k tome nije vlažan te je savršen za senzoričku sobu? Ja nisam! Mi živimo u stanu. Imam doduše garažu, ali ne odgovara ovim kriterijima. Prljava je, vlažna i puna stvari. Također je i dva kata niže. Svakako nije namjenjena za senzoriku. Moji roditelji imaju podrum, ali je također vlažan, prepun stvari i ima veliku škrinju. Ne odgovara našim potrebama. Dobra vijest je da vam ne treba zasebna prostorija. Jedna super strana senzorne integracije je što nas traži da budemo vrlo kreativni. Djeca i roditelji s kojima radim inspirirali su mnoge moje ideje, igre i trikove.

Dakle, što možete učiniti da vaš mali, skučeni dom bude senzorički povoljan? Počnimo razmišljati u 3D! Iskoristite svoje zidove, plafon, podove, vrata itd. Sve može biti korisno. Ali najprije pogledajte koje su potrebe i mogućnosti Vašeg djeteta. Jesu li potrebe Vašeg djeteta više proprioceptivne, vestibularne ili možda vizualne? Imajte na umu sva osjetila, ali u prostoru imajte malo više stvari koje podražuju ono osjetilo koje Vaše dijete najviše treba. Ne morate imati svu tu opremu i pomagala cijelo vrijeme nasred boravka i po cijeli dan. Mijenjajte raspored i opremu prema želji odnosno potrebi djeteta. I svakako imajte djetetovu sigurnost na prvom mjestu.

Za propriocepciju:

stavite strunjače različite debljine i mekoće na pod (informacije dolaze iz zglobova)
stavite i strunjače ili zaštitnu spužvu na zidove (poglavito za djecu koja se vole “zabijati” u zidove)
imajte pilates lopte (dijete se može ljuljati na lopti na trbuhu ili ga možete masirati loptom po leđima; malo ih stisnuti među dvije lopte kao u sendviču; mogu skakati na lopti dok hvataju neki drugi manji predmet)
veliki jastuci (uzmite plahtu od prekrivača i napunite ju jastucima, stiroporom za igračke ili malim lopticama da djeca mogu skakati po tome, puzati preko tog velikog jastuka, prelaziti preko njega ili pak leći na njega)
napunite krevetić ili vrtić malenim platičnim lopticama da stvori bazen s lopticama.

baby in the crib — http://community.babycenter.com/post/a41331646/ball_pit_time_pic

Za taktilno:

napravite taktilne ploče kod kuće (mogu biti jednostavne poput ovih kvadratića na slici niže dolje ili možete otići korak dalje i napraviti brojeve i slova od različitih materijala i tekstura, pa čak i PECS kartice u 3D!) i stavite to na zid. Ako imate veći neiskorišteni zid, možete ga obući u neku tkaninu ili materijal.

http://www.pinterest.com/genrescue/pecs-non-verbal-communication/

0021154 — http://www.specialneedstoys.com/can/discrimination/504-tactile-board.html

stavite različite materijale na pod i najbolje bi bilo da dijete boso hoda po njima, ako je moguće. Možete imati jedan kut sobe, ili kut od kauča popunjen jastucima različitih materijala i tekstura (mekani, tvrdi, izrezbareni, vuneni, krzneni, glatki, bodljikavi) te nekoliko jastuka koji izgledaju isto, ali su različite težine, te i treću kategoriju jastuka koji izgledaju isto ali su različito punjeni – grahom, sterilnim mačjim pijeskom, perjem, kamenčićima ili stiroporom)
bojanje i pisanje također može biti zabavno (zeleni kaktus je kemijska olovka te ako ste toliko kreativni kao ovaj dječak sa slike, možete popiti i malo mineralne vode (“pikave vode”) iz kaktusove posude).

Kupanje: voli li Vaše dijete vodu? Ako da, kupa li se u kadi ili ga tuširate? Voli li jaki mlaz ili slabi? Možete se igrati pjenom za brijanje dok se dijete kupa te staviti po licu i tijelu, namazati i patkice. Također dodajte i taktilne podražaje popust krupne soli ili šećera u pjenu i namažite na djetetove ruke ili tijelo. Bolje da se sami namažu. Možete dodati i jestivu boju za vizualni podražaj. Time možete namazati i igračkice za vodu koje su bodljikave, spužvaste ili glatke).
Oralno: dijete su može prati zube i trljati jezik i desni četkicom – postoje klasične četkice, no i one za bebe i od NUKa. Možete i svojim prstom masirati oko usta i obraze. Također i desni i jezik ako vam dijete dopusti. Moj sin obožava tu masažicu uz pjesmicu “Wheels on the bus”. Puno se smiješi na to.

Za vestibularno:

stavite ljuljačku u kuću (neki roditelji su instalirali mrežu za ljuljanje iznad svog bračnog kreveta pa bi se djeca popela i skakala na krevet – pazite na sigurnost!! Možete instalirati ljuljačku na plafon, a na susjedni zid stavite konop pa kada se ljuljačka ne koristi, samo ju zaglavite između zida i konopa da ju ne morate uvijek skidati. IKEA ima jednu ili dvije koje ja svakodnevno koristim. Dijete se može ljuljati u različitim pozicijama (dok sjedi, na trbuhu, na koljenima ili dok stoji) i u različitim smjerovima te možete kombinirati i druge aktivnosti skupa s ljuljanjem poput hvatanja lopti različitih težina (proprioceptivno) ili materijala (taktilno).
možete imati balansne ploče ili jastuke. One samo da daju vestibularni podražaj nego su bodljikavi pa daju i taktilni podražaj.
jedna majka s kojom sam radila je okrenula kauč naopačke i koristila ga kao tobogan za svoju kćer. Ja sam koristila velike jastuke za naslon te sam ih stavila niz kauč pa su se nećaci na tome spuštali kao niz tobogan.

Za vizualni:

zapravo svi materijali i oprema već imaju nekakvu boju i oblik. Ako je Vaše dijete osjetljivo na vizualni podražaj, pojednostavite Vašu opremu. Također smanjite i broj svjetala u prostoru. Za one koji su na drugom dijelu kontinuuma, možete uvesti više boja, oblika i veličina.
uzmite rotirajući reflektor s više boja

ako stavite strunjače različitih visina (boja i tekstura) na pod kao što sam napomenula u dijelu o propriocepciji, to je izvrsno i za vizualni sustav.

Kroz cijelu kuću: ponekad je teško zadovoljiti dijete kada je vani -30 stupnjeva C. Parkovi nisu najbolja opcija ne samo radi hladnoće i jer su mokri od snijega ili kiše nego i jer se u Hrvatskoj vrlo brzo zamrači po zimi, već oko 16 sati. Iz nekog razloga, kod nas u večini parkova nema ulične rasvjete. Ali ima nešto što možete učiniti i unutra. Iskoristite cijelu kuću ili barem dio za poligon: rasprostrite jastuke, strunjače, stolove, balansne ploče, lopte i sve što Vam se čini zgodno u niz prepreka. Ako Vaše dijete može pratiti upute, dajte mu i nekakvu igračku koju na cilju mora staviti u košaru. Cilj može biti i toliko jednostavan kao i poljubac mami. Preko nekih prepreka dijete može puzati, hodati, provlačiti se ili čak preskočiti. Evo kako je kod nas:

Možete uključiti i kućne ljubimce ako su raspoloženi!

Mogu proći i kroz otvor za pećnicu od dječje kuhinjice.

Ima li Vaše dijete brata ili sestru? – udružite ih! Neka jedan drugome budu prepreka ili most kroz koji se treba provući.

Neka dobiju dopuštenje za iduću prepreku nakon obavljenog kognitivnog zadatka.

i na kraju, na cilju, neka ubace igračku u košaru ili kao ovdje na slici, u vrećicu.

Budite kreativni i zabavite se!

Posted on May 29, 2014 by lina. 0 comments

Making the house sensory friendly

Croatian version

Are you among those lucky ones who have an empty basement which is not humid, perfectly convenient for a sensory room? I’m not! I live in an apartment. I do have a garage though, but it does not fit any of these criteria. It’s dirty, cluttered and humid. And it’s two floors down. Definitely not suitable for a sensory room. My parents have a basement, but it’s again humid, terribly cluttered and has a big freezer. Again, very unsuitable. Good news is, you don’t need a special room! One of the great things about sensory integration is that it makes you be very creative, it makes you think outside of the box. Children and parents I work with inspire me and are responsible for many of my ideas, games and tricks of the trade.

So, what can you do to make your small, often congested home sensory friendly? We should start thinking 3D! Use your wall, ceilings, floor, doors etc. Everything can be useful. First what you need to look at are your child’s needs and abilities. Are your child’s needs more proprioceptive, vestibular or perhaps visual? Having in mind all other senses, put a little extra of those your child needs the most. Also, please note that you don’t have to have these things in your living room the whole time and every day. You can change the setting as you wish, or per child’s needs. Have your child’s safety in mind at all times.

For proprioceptive:

Lay mats of different thickness and softness onto the floor (information coming from the joints)
Put some mats or safety sponges onto the walls (for children who like to run and bounce themselves off of the walls)
Have Pilates kind of balls in the space (child can roll on the ball on their stomachs or you can lightly massage them with the ball on their backs or squeeze them in between two balls, or have them jump on the Pilates ball while catching some other small objects)
Big cushions (take a duvet cover and fill it up with pillows, Styrofoam or small soft balls and have your child jump on it, cross over it, crawl on it, lay down on it etc.)
fill up the crib with small plastic balls to make a DIY ball pit.

For tacticle:

make tactile boards at home (they can be as simple as these squares below, or you can take it a higher level and make numbers and letters out of different materials, maybe even PECS cards in 3D!) and put them on the walls. If you have a bigger empty wall space, you can “dress” your wall into some fabric or some material.

put different textiles, materials on the floor and keep your child barefoot if possible. You can have one corner of your room, or corner of your L-profile couch filled with cushions of different materials (soft, rough, spiky, woolen, furry, smooth) and a few cushions that look the same, but are of different weight and third category, same looking cushions filled differently – with beans, kitty sand (sterile), feathers, small stones, Styrofoam etc.)
even coloring and writing can be fun (the green cactus is a pen and if you are as creative as this little guy, you may even use the pot to drink the sparkling water from)

Bath time: does your child like the water? If yes, in a bath tub or sprayed on him/her as a shower? Strong pressure or mild? You can use shaving foam to play in the bath, put on child’s face and body, put on the swimming ducks – also incorporate other tactile stimuli here (put some sugar or grains of salt into the foam and spread on child’s body – better if they do it themselves, put some food coloring into the foam for visual stimulus, get some other toys that are spiky, rough, silky etc.)
Oral: you can have your child wash their teeth and also brush the tongue, lips, gums around etc with a regular brush or for babies or from NUK. Also, use your fingers to massage the space around the mouth and cheeks. You can also massage child’s gums and tongue if they allow you. My newborn loves this along with a “wheels on the bus” song. Makes him smile a lot

For vestibular:

implement a swing in your house (some parents had a net installed above their king sized beds and had a child climb on it and jump or drop down onto the mattresses – please consider safety here! – same you can do with a swing. Also, you can attach a swing on your ceiling and put a rope on a side so you don’t have to take the swing down each time, but just tuck it in between the rope and the wall or just keep it aside. IKEA has one or two nice swings that I use on daily basis. You can have your child be on the swing in different positions such as sitting, on their stomachs, on their knees or standing and implement different activities while swinging: catching some items that look the same, but are of different weight (proprioceptive) or material (tactile)
you can have different objects that react when stepped on such as a balance board, or these balance pillows. Not only do they give some vestibular input, but they are spiky on their surfaces so play as a tactile input, too.
one of the mothers I worked with flipped her couch upside down and used it as a slide for her daughter. I used big tight pillows down the couch for my niece and nephew

For visual:

practically, all of the materials and equipment listed above as ideas for proprioceptive, vestibular and tactile come in some color and shape. If your child is sensitive to visual stimuli, keep it simple. Also, don’t get many reflector lights into the space. For those who are on a hypo side, you may have these things in different colors, shapes and sizes.
get one of the colorful rotating reflectors

if you implement the mats of different heights (and colors and textures) on your floor that I mentioned was good for the proprioceptive system, it is good for the visual, too.

Throughout the house: sometimes it is very hard to keep the kids sensory and otherwise happy when it is -30 degrees Celsius outside. Parks are not only unavailable due to the possible snow or cold, but at least here in Croatia it gets dark so fast (around 4pm) during the winter and for some unknown reason, parks are not equipped with the street lights. There’s something you can do indoors. Use your whole apartment or house, or at least a few rooms and a hallway, for this exercise: spread cushions, mats, tables, balance boards, balls etc. into a line of obstacles. If your child can follow instructions, you may give him a toy or a ball that they need to carry through the obstacles and put into a basket in the end (have some kind of a goal – may it be as simple as a kiss to mom). Some parts they should crawl on, crawl under, crawl through, some walk over, some jump through and so on. Here’s a visual:

You may include your pets, too. If they are eager to participate :)

Go through an oven opening in the children’s kitchen

Your child has siblings? – involve them! Use each other as tunnels or obstacles to cross.

Getting an assignment done to go to the next obstacle

in the end, have a goal and put a toy in the basket or bag on the door handle.

Put your creative hat on and have fun!

Posted on May 28, 2014 by lina. 6 comments

Aktivnosti kod kuće

Vaše kuće i stanovi su mjesta koja vaša djeca najbolje poznaju. Oni će se uvijek malo drugačije ponašati kod kuće nego na drugim mjestima. Djeca kojoj se tjelesna shema nije do kraja razvila, bit će opuštenija i osjećat će se zaštićenije u okolini koja im je poznata. Tako da će isprobavanje novih aktivnosti bolje proći kod kuće.

Znamo da kada ste kod kuće, najvjerojatnije morate zbrinuti i kućanstvo; rublje, suđe, doručak, ručak, večeru (osobito ako Vaše dijete ili neki drugi član obitelji treba specijalnu prehranu), čišćenje itd. Stoga je razumljivo da se ne možete konstantno igrati s djetetom. I to je ok! Ali, to ne znači da dijete ne može dobiti senzorne podražaje koji mu trebaju. Učinite svoj dom senzorno podražljivim i dopustite djetetu da samo traži podražaje iz prostora koji mu trebaju. No, pazite da ne prestimulirate Vaše dijete. Važno je imati na umu koliko je svako dijete posebno i kako drugačije reagiraju na svaku aktivnost. Jedno te isto dijete može različito reagirati na isti podražaj u različito vrijeme. Ono što je bilo zabavno ujutro može postati najgori neprijatelj već za pet minuta ili do kraja dana. I to je isto u redu! Lakše je reći nego to napraviti, ali sve što morate raditi je promatrati svoje dijete kroz senzornu prizmu.

Možete dijelove vaših domova ili dječje sobe osposobiti za određeni podražaj (taktilni, vestibularni…). Neki roditelji su čak napravili senzorne sobe u svojim podrumima. To će omogućiti Vašem djetetu da neometano pronalazi podražaje koji mu trebaju. No, s obzirom da je cilj da integriramo podražaje, uvijek možemo jednu igru ili podražaj malo začiniti. Ako se Vašemu djetetu ljulja ili vrti ili poželi hodati na nečemu visokome, vrlo vjerojatno traži vestibularni podražaj. Dopustite mu to na trenutak ili dva te ga polako angažirajte na novu aktivnost, dok još prva traje: na pjesmicu ili aktivnost istraživanja tijela ili na nešto vizualno.

Da pojasnim: dok se Vaše dijete ljulja, možete mu dati da baca jastučiće različite težine u košaru ili da pjeva pjesmicu u ritmu ljuljanja. Ako nemate ljuljačku, jednostavno stavite dijete na deku i ljuljate ga u različitim smjerovima i ritmovima. Također, pitajte svoje dijete želi li još te čekajte na njegov odgovor: u obliku osmjeha, plakanja, ako kaže da ili ne ili bilo kakvom radnjom pokaže svoju volju. Ove aktivnosti mogu biti vrlo kratke – djecu je ponekad dovoljno zaljuljati jednom ili dva puta i to treba poštivati, makar bismo mi rado da se ljuljaju i dalje. Vaše je dijete možda preosjetljivo na ovaj podražaj te ga ne želimo prestimulirati.

Ako trebate obavljati svoje kućanske poslove, a dijete bi trebalo biti samo na neko vrijeme, dajte im neki zadatak za koji mislite da mogu sami uspješno izvršiti bilo u svojoj sobi ili kod Vas u kuhinji. Mogli biste napraviti poligon po kući ili hodniku sa različitim preprekama koje dijete mora proći da bi došlo do Vas. Napravite ga tako da ste sigurni da ga dijete može uspješno proći (ne prelagano, ali niti toliko teško da se bespotrebno frustrira). U sklopu poligona možete i nadodati druge aktivnosti poput pronalaženja igrački ili loptica koje mora skupiti i staviti u košaru na kraju. To će Vašem djetetu dati osjećaj za početak i kraj te će imati cilj koji će im dati osjećaj zadovoljstva. Zato je vrlo bitno napraviti zadatak dovoljno izazovan, ali da ga je moguće prebroditi.

Ako je Vaše dijete premalo da bude samo i mislite da to nije dobro za njegovu sigurnost, neka dijete bude s Vama npr u kuhinji; može se igrati s različitim teksturama hrane kao što su grah, sirova tjestenina, žitarice ili mu možete čak prirediti ljepljivo tijesto od brašna i vode. Ako to tijesto napravite malo žilavijim, može biti dobra proprioceptivna aktivnost gdje dijete mora otkidati male komadiće, napraviti kuglice među vršcima prstiju i npr. zalijepiti te kuglice na komad papira sa unaprijed nacrtanim oblicima (srce, krug, linija, lice..). Naravno, imajte na umu da sve ove namirnice mogu završiti i u ustima Vašeg djeteta pa treba imati dijete na oku i procijeniti je li ova igra sigurna za njega i po pitanju alergija (npr. gluten ili kikiriki).

A Girl and a boy playing with shaving foam. Permission acquired from their parents. ko ste primijetili da Vaše dijete ne voli imati prljave ruke, onda će iduća aktivnost biti vrlo izazovna za Vaše dijete i možda će mu biti potrebno i nekoliko mjeseci da prihvati pa probajte aktivnost uvoditi postepeno – igra s pjenom. Pjena je vrlo taktilno stimulirajuća koju mnoga djeca s odstupanjem u taktilnoj obradi isprva ne mogu podnijeti. To se često dogodi jer pjena nema čvrste granice i rubove koje daju informacije našem mozgu o tom predmetu pa tako pjena vrlo lagano klizi kroz prste i mozak ju ne može s lakoćom definirati. Može biti toliko zastrašujući osjećaj da se pojavi nagon za povraćanjem. Idite polako i postepeno i nemojte forsirati dijete. S pjenom se možete igrati na ogledalu ili npr na staklenim vratima te crtati prstićima različite oblike, crteže ili raditi otiske. Neka djeca su slabije osjetljiva i na okus pa im je pjena za brijanje zbog svog snažnog mirisa vrlo privlačna za istraživanje ustima. Imajte i to na umu kada dajete djetetu da se igra s pjenom (kao alternativu, možete koristiti šlag ako Vaše dijete to smije staviti u usta).

Za djecu koja su slabije osjetljiva na taktilni i proprioceptivni podražaj, pokušajte nabaviti ili napraviti neravne podloge koje ćete staviti na mjesto gdje se Vaše dijete najviše igra. Mi koristimo sobnu plažu Dr. Stošića koju možete kupiti, a alternativno možete i napraviti svoju npr. od plutenih čepova.

Uzmite presvlaku za prekrivač te ju napunite malim lopticama ili granuliranim stiroporom. Ovo će onda biti sigurno mjesto gdje Vaše dijete može skakati (ako su loptice mekane!), prekoračavati, prepuzavati, valjati se ili jednostavno ležati. Ili samo dajte svojim vrečama-sjedalicama punjenim stiroporom novu ulogu.

Posted on November 20, 2013 by lina. 0 comments