Projekt Prevencije nastajanja razvojnih teškoća u djece i dojenčadi se bazira na četiri aktivnosti:radionice baby handlinga (ispravnog postupanja s djetetom), evalucije motoričkog statusa dojenčadi, evaluacije  senzorne integracije djece vrtićke i školske dobi te psiho-socijalno savjetovanje roditelja i drugih članova obitelji. Sve aktivnosti izvodi stručni tim koji ima bogato iskustvo rada s djecom u različitim segmentima (fizioterapija, psihologija, edukacijska – rehabilitacija). Također, sve se aktivnosti u toku i na kraju provedbe analiziraju i vrednuju se njihovi rezultati.

1. Radionice baby handlinga

Baby handling je pojam koji opisuje niz postupaka pri ophođenju s djetetom koji potiču zdrave obrasce kretanja i istovremeno onemogućuju loše obrasce poput izvijanja leđa unatrag (Ispravno postupanje s djetetom „Baby handling“, 2007). Radionice drži fizioterapeut s višegodišnjim iskustvom u radu poticanja neurorazvoja kod dojenčadi jednom u dva mjeseca tj. šest puta u godini, odnosno po potrebi i češće. Radionica je namjenjena trudnicama, roditeljima s djecom i stručnjacima iz područja relevantnih za poticanje zdravog razvoja djece. Trajanje pojedinih radionica je najviše 2 sata te okuplja najviše 5 sudionika u jednom terminu. Cilj radionice je educirati buduće i sadašnje roditelje i stručnjake iz područja razvoja djece o pravilnom postupanju s dojenčadi jer ti postupci (podizanje dojenčeta, previjanje, nošenje…) mogu uvelike pridonijeti zdravom razvoju djeteta, a nepravilnim postupcima možemo dalje poticati loše obrasce koji nadalje sprečavaju ispravno kretanje i mogu stvoriti motoričke teskoće.

2. Evaluacije motoričkog statusa dojenčadi

Individualne evaluacije motoričkog statusa dojenčadi provodi fizioterapeut s višegodišnjim iskustvom u radu poticanja neurorazvoja kod dojenčadi. Evaluacija je namjenjena djeci roditelja koji sumnjaju u zdrav razvoj svoga dojenčeta (0 – cca 12 mjeseci) te žele djelovati preventivno i poticajno. Na taj način stvaramo priliku da se prepoznaju potencijalne teškoće u razvoju vrlo rano te da se na njih i adekvatno te pravovremeno reagira što nadalje otvara mogućnost za bolje rezultate i poboljšanje kvalitete življenja djeteta i obitelji. Evaluacija je individualna i traje jedan sat. Četrdeset i pet minuta se radi s djetetom, a petnaest minuta se izdvaja za razgovor s roditeljima, objašnjenja te savjetovanje za daljnji rad s djetetom.

3. Evaluacije senzorne integracije  djece vrtićke i školske dobi

Senzorna integracija opisuje kako ljudski mozak prima, obrađuje i odgovara na senzorne informacije iz okoline te iz vlastitog tijela. Senzorne informacije odnosno senzorne podražaje dobivamo iz pet dobro poznatih osjetila vida, dodira, sluha, okusa, njuha te dva manje poznata: propriocepcije (informacije o dijelovima tijela i njihovoj poziciji koje dobivamo iz mišića i zglobova) te ravnoteže (informacije o položaju glave, ravnoteži tijela te spacijalnoj orijentaciji koje dobivamo iz srednjeg uha). Djeca koja imaju odstupanja u senzornoj integraciji mogu imati toliko neprimjerene reakcije na senzorne podražaje da ne mogu adekvatno funkcionirati u svakodnevnom životu i socijalnoj zajednici, a okolina teško prepoznaje problematiku. Dok je poremećaj senzorne integracije poremećaj sam za sebe, simptomi se pojavljuju i kod drugih npr. pervazivnog razvojnog poremećaja te je evaluacija bitna jer se ovaj poremećaj ili njegovi simptomi pojavljuju vrlo često. Evaluacija je namjenjena djeci koja pokazuju simptome poremećaja senzorne integracije ili imaju neki drugi razvojni poremećaj sa sličnim simptomima. Proces evaluacije traje četiri sata kroz četiri susreta u kojem se prate djetetove senzorne reakcije, njegova praksija, motoričko planiranje radnji, mogućnost kreiranja i izvedbe neke ideje, igra te odnos i komunikacija sa roditeljima i drugim članovima obitelji. Peti sat se izdvaja za roditelje i druge članove obitelji koji su u čestom kontaktu s djetetom kako bi se savjetovalo o djetetovom senzornom profilu i objasnilo što to predstavlja i što se može poduzeti na svakodnevnoj bazi kako bi dijete što bolje funkcioniralo u svakodnevnim situacijama (od rutinskih radnji poput izvođenja higijene i odlaska u vrtić do izvanrednih poput odlaska na rođendansku zabavu gdje je mnogo svjetla, glasne glazbe i nepoznatih ljudi).

4. Individualna i grupna psihosocijalna podrška roditeljima djece s teškoćama u razvoju

Individualnu i grupnu podršku roditeljima i drugim članovima obitelji djece s razvojnim teškoćama pruža psiholog s bogatim iskustvom rada s djecom i obiteljima. Ova aktivnost je namijenjena roditeljima koji se teško nose sa razvojnim teškoćama svoga djeteta, odnosno braći i sestrama djeteta s teškoćama te ponekad i samom djetetu u pitanju. Npr. dijete s cerebralnom paralizom koje se ne može samostalno kretati no urednog je kognitivnog statusa može trebati više fizičke i emotivne podrške roditelja što se onda odražava na ostalu djecu u obitelji, odnosno to samo dijete s teškoćom može npr. teško stjecati prijatelje u školi te mu je potrebna stručna pomoć u nošenju sa tim emocijama. Individualna podrška traje 45 minuta, a grupna 90 minuta.

Projekt Prevencije nastajanja razvojnih teškoća u djece i dojenčadi je financijski podržan od Grada Zagreba

Posted on by Lina.