Health | Centar iLab | Page 3Centar iLab

Disclaimer / Izjava

This blog is intended as another source of ideas for sensory play and a common place for parents to talk and discuss different topics. Though I do have professional education and work experience in this field, I do not take responsibility in reactions your children have to ideas proposed in this blog. Children are very different and what suits one child might not be beneficial to the other so please use your judgment while realizing these ideas with your children.

Thank you!

______________________________________________________________________________________________________________

Cilj ovog bloga je da pruži roditeljima ideje za senzornu igru i zajedničko mjesto za daljnju diskusiju. Iako sam obrazovana u ovom području i imam radno iskustvo, ne snosim odgovornost za reakcije vaše djece na ideje predložene u ovom blogu. Djeca su vrlo različita i ono što je dobro za jedno dijete možda neće biti primjereno za neko drugo dijete. Stoga Vas molim da koristite svoju prosudbu pri realizaciji ovih ideja.

Hvala!

Posted on November 24, 2013 by lina. 3 comments

Aktivnosti u shopping centru

click here for English version

Najprije, kako izgleda promjena aktivnosti ili mjesta kod Vašeg djeteta, pogotovo u veliki, blješteći, glasni i napućeni trgovački centar? Potrči li Vaše dijete unutra ili se počne ritati i bacakati još u autu čim ste skrenuli na parkiralište od tog centra? Neka Vam Vaš odgovor bude polazište za ovo iskustvo.

Ako Vaše dijete ne voli ići po trgovačkim centrima, ne morate to izbjegavati. Učinite to postepeno prateći djetetove reakcije. Ako se Vaše dijete počne derati već na parkiralištu, neka vam onda to bude i cilj – sigurno parkiranje auta, ali ne i izlazak iz njega. Idući put probajte izaći iz auta, ali ne i otići u centar, možda svega do ulaznih vrata. Ono što je tu bitno je da uvijek kažete djetetu mirnim glasom (šapčući ako je dijete preosjetljivo na zvuk) koji je Vaš plan. Želite da Vaše dijete i dalje ima kontrolu nad situacijom koja mu se očito ne sviđa. Kada dijete uvidi da kontrolira situacijom, stvari će teći glađe. Ako im se čini da se situacija odvija prebrzo, da gube tu kontrolu postat će nervozni i možda će nastupiti tantrum i bacanje po podu. Dakle, samo glasno komentirajte svoj plan bez obzira koliko je Vaše dijete staro i bez obzira na to što možda mislite da Vas ono ne razumije; “sada ćemo se sparkirati ovdje lijevo i onda će mama ugasiti auto. Vidi, gasim! 1…2…3.. auto je ugašen”. Možete koristiti jednostavnije ili kraće rečenice ako je Vaše dijete manje ili ako je veće ili verbalno, možete unijeti još detalja i dapače uključiti ih u brojanje ili dati im izbor gdje da parkirate auto. Uključivanje djeteta u ovakve aktivnosti daje im pouzdanje i kontrolu koja im je vrlo potrebna.

Kada dođete unutar trgovačkog centra, uzmite vremena da svom nervoznom djetetu obratite pozornost na to što je oko njega, ono će se tako opet osjećati bolje i imat će kontrolu. Ako je Vaše dijete malo, možete ga podići i komentirati što sve vidite; svijetla, kafiće, ukrase, čujete glazbu u pozadini, vidite dućane, kolica, ljude itd. Dajte mu minutu, dvije da spozna te stvari oko sebe. Kada vidite da je u redu, nastavite sa svojim planom. Vjerojatno idući put nećete morati prolaziti kroz ovu situaciju, ali ako ćete morati i to je u redu. Samo dajte djetetu vremena. Ako niste u mogućnosti izdvojiti to vrijeme ili krenuti u centar ranije, a budimo realni, često smo u velikoj gužvi, radije ostavite dijete s nekim drugim nego da ga bespotrebno “vučete” na mjesto gdje se ono ne osjeća ugodno.

Danas većinom svi trgovački centri imaju dječje igraonice gdje se djeca mogu igrati dok odrasli obavljaju svoje kupovine. Neke imaju pravila o ostavljanju djeteta samim u igraonici, neke se plaćaju, neke su besplatne, ali su svakako odličan izvor senzornih podražaja. Veće igraonice imaju i sprave za penjanje, bazene s lopticama, tobogane i tunele. Iskoristite to! Provjerite najprije je li Vaše dijete preosjetljivo na zvukove. Ako je, izaberite trenutak kada je u igraonici manje glasne djece. Jednako vrijedi i za djecu koja su prekomjerno vizualno osjetljiva na micajuće podražaje. Ako mnogo djece trči oko Vašeg djeteta, ono se može “zalediti” i ne uživati na ovako zabavnom mjestu. Ja bih najprije izabrala sprave i aktivnosti koje dijete poznaje dok ne spozna prostor, ljude oko sebe i svoje mogućnosti u tom prostoru. Kada Vam se čini da je dijete u redu, možete predložiti nove aktivnosti s kojima inaće ne bi bilo oduševljeno. Polako i postepeno. Najbolje je dati djetetu da odluči i napravi aktivnost prvo koristeći svoju kreativnost i motoričko planiranje, ali ako Vaše dijete treba dodatni poticaj, možete i Vi to učiniti prvi.

Girl in a tunnel. Permission acquired from the parents.

Ako nemate vremena za igraonicu ili ju Vaš trgovački centar ne nudi, pokušajte uključiti svoje dijete u poslove koje morate obaviti. Djeca koja trebaju dodatni ravnotežni podražaj će se voliti voziti u shopping kolicima u dućanu i na taj način može stavljati namirnice i proizvode u kolica. Dajte djetetu da izabere između dva ili tri proizvoda koja se tiću njega: koji sok ili koje pahuljice kupiti. Ali, ograničite izbor na dva ili tri artikla pogotovo za manju djecu ili ona koja još nisu verbalna.

Ako Vaše dijete voli brzo izmijenjivati aktivnosti, pokušajte brže završiti Vašu kupovinu da ne podražujete dijete prekomjerno. Ne morate odmah napustiti dućan, možete malo pokušati produljiti vrijeme izlaganju, ali nemojte pretjerivati. Vidjet ćete znakove na djetetu kada mu je dosta; odbija suradnju, izgleda kao da mu je dosadno ili da je umorno, vuče se po podu, moli vas da odete doma pa sve do bacanja po podu dućana. Neka djeca pređu ovaj spektar znakova vrlo brzo, dok neka odmah pređu na plakanje. Sigurna sam da poznavajući vlastito dijete znate što je najbolje za napraviti u toj situaciji, otići ili ostati u dućnu – ali ispravnu stvar nije uvijek lako i moguće napraviti, znam!

Posted on November 20, 2013 by lina. 4 comments

Aktivnosti kod kuće

Vaše kuće i stanovi su mjesta koja vaša djeca najbolje poznaju. Oni će se uvijek malo drugačije ponašati kod kuće nego na drugim mjestima. Djeca kojoj se tjelesna shema nije do kraja razvila, bit će opuštenija i osjećat će se zaštićenije u okolini koja im je poznata. Tako da će isprobavanje novih aktivnosti bolje proći kod kuće.

Znamo da kada ste kod kuće, najvjerojatnije morate zbrinuti i kućanstvo; rublje, suđe, doručak, ručak, večeru (osobito ako Vaše dijete ili neki drugi član obitelji treba specijalnu prehranu), čišćenje itd. Stoga je razumljivo da se ne možete konstantno igrati s djetetom. I to je ok! Ali, to ne znači da dijete ne može dobiti senzorne podražaje koji mu trebaju. Učinite svoj dom senzorno podražljivim i dopustite djetetu da samo traži podražaje iz prostora koji mu trebaju. No, pazite da ne prestimulirate Vaše dijete. Važno je imati na umu koliko je svako dijete posebno i kako drugačije reagiraju na svaku aktivnost. Jedno te isto dijete može različito reagirati na isti podražaj u različito vrijeme. Ono što je bilo zabavno ujutro može postati najgori neprijatelj već za pet minuta ili do kraja dana. I to je isto u redu! Lakše je reći nego to napraviti, ali sve što morate raditi je promatrati svoje dijete kroz senzornu prizmu.

Možete dijelove vaših domova ili dječje sobe osposobiti za određeni podražaj (taktilni, vestibularni…). Neki roditelji su čak napravili senzorne sobe u svojim podrumima. To će omogućiti Vašem djetetu da neometano pronalazi podražaje koji mu trebaju. No, s obzirom da je cilj da integriramo podražaje, uvijek možemo jednu igru ili podražaj malo začiniti. Ako se Vašemu djetetu ljulja ili vrti ili poželi hodati na nečemu visokome, vrlo vjerojatno traži vestibularni podražaj. Dopustite mu to na trenutak ili dva te ga polako angažirajte na novu aktivnost, dok još prva traje: na pjesmicu ili aktivnost istraživanja tijela ili na nešto vizualno.

Da pojasnim: dok se Vaše dijete ljulja, možete mu dati da baca jastučiće različite težine u košaru ili da pjeva pjesmicu u ritmu ljuljanja. Ako nemate ljuljačku, jednostavno stavite dijete na deku i ljuljate ga u različitim smjerovima i ritmovima. Također, pitajte svoje dijete želi li još te čekajte na njegov odgovor: u obliku osmjeha, plakanja, ako kaže da ili ne ili bilo kakvom radnjom pokaže svoju volju. Ove aktivnosti mogu biti vrlo kratke – djecu je ponekad dovoljno zaljuljati jednom ili dva puta i to treba poštivati, makar bismo mi rado da se ljuljaju i dalje. Vaše je dijete možda preosjetljivo na ovaj podražaj te ga ne želimo prestimulirati.

Ako trebate obavljati svoje kućanske poslove, a dijete bi trebalo biti samo na neko vrijeme, dajte im neki zadatak za koji mislite da mogu sami uspješno izvršiti bilo u svojoj sobi ili kod Vas u kuhinji. Mogli biste napraviti poligon po kući ili hodniku sa različitim preprekama koje dijete mora proći da bi došlo do Vas. Napravite ga tako da ste sigurni da ga dijete može uspješno proći (ne prelagano, ali niti toliko teško da se bespotrebno frustrira). U sklopu poligona možete i nadodati druge aktivnosti poput pronalaženja igrački ili loptica koje mora skupiti i staviti u košaru na kraju. To će Vašem djetetu dati osjećaj za početak i kraj te će imati cilj koji će im dati osjećaj zadovoljstva. Zato je vrlo bitno napraviti zadatak dovoljno izazovan, ali da ga je moguće prebroditi.

Ako je Vaše dijete premalo da bude samo i mislite da to nije dobro za njegovu sigurnost, neka dijete bude s Vama npr u kuhinji; može se igrati s različitim teksturama hrane kao što su grah, sirova tjestenina, žitarice ili mu možete čak prirediti ljepljivo tijesto od brašna i vode. Ako to tijesto napravite malo žilavijim, može biti dobra proprioceptivna aktivnost gdje dijete mora otkidati male komadiće, napraviti kuglice među vršcima prstiju i npr. zalijepiti te kuglice na komad papira sa unaprijed nacrtanim oblicima (srce, krug, linija, lice..). Naravno, imajte na umu da sve ove namirnice mogu završiti i u ustima Vašeg djeteta pa treba imati dijete na oku i procijeniti je li ova igra sigurna za njega i po pitanju alergija (npr. gluten ili kikiriki).

A Girl and a boy playing with shaving foam. Permission acquired from their parents. ko ste primijetili da Vaše dijete ne voli imati prljave ruke, onda će iduća aktivnost biti vrlo izazovna za Vaše dijete i možda će mu biti potrebno i nekoliko mjeseci da prihvati pa probajte aktivnost uvoditi postepeno – igra s pjenom. Pjena je vrlo taktilno stimulirajuća koju mnoga djeca s odstupanjem u taktilnoj obradi isprva ne mogu podnijeti. To se često dogodi jer pjena nema čvrste granice i rubove koje daju informacije našem mozgu o tom predmetu pa tako pjena vrlo lagano klizi kroz prste i mozak ju ne može s lakoćom definirati. Može biti toliko zastrašujući osjećaj da se pojavi nagon za povraćanjem. Idite polako i postepeno i nemojte forsirati dijete. S pjenom se možete igrati na ogledalu ili npr na staklenim vratima te crtati prstićima različite oblike, crteže ili raditi otiske. Neka djeca su slabije osjetljiva i na okus pa im je pjena za brijanje zbog svog snažnog mirisa vrlo privlačna za istraživanje ustima. Imajte i to na umu kada dajete djetetu da se igra s pjenom (kao alternativu, možete koristiti šlag ako Vaše dijete to smije staviti u usta).

Za djecu koja su slabije osjetljiva na taktilni i proprioceptivni podražaj, pokušajte nabaviti ili napraviti neravne podloge koje ćete staviti na mjesto gdje se Vaše dijete najviše igra. Mi koristimo sobnu plažu Dr. Stošića koju možete kupiti, a alternativno možete i napraviti svoju npr. od plutenih čepova.

Uzmite presvlaku za prekrivač te ju napunite malim lopticama ili granuliranim stiroporom. Ovo će onda biti sigurno mjesto gdje Vaše dijete može skakati (ako su loptice mekane!), prekoračavati, prepuzavati, valjati se ili jednostavno ležati. Ili samo dajte svojim vrečama-sjedalicama punjenim stiroporom novu ulogu.

Posted on November 20, 2013 by lina. 0 comments

Activities in the park

Parks are an endless source of sensory input, sometimes easily over stimulating the child, but also a possible endless source of fun, too!

If I asked you what does your park have, what would you say? Would you say: a swing, a slide and a sand box? If your park has all that, that’s awesome. If your park doesn’t have that, if you don’t have a park at all, that’s ok, too! You as a person are more than enough what is not so obvious is that parks or some green areas in your neighborhood have tree leaves that are especially in the Fall season colorful (visual), they make noise (audio), if taken in hand they can be a great source of tactile input. Some are dry and make a crisp sound, others are wet and usually not well appreciated among both kids and adults. Who wants dirty hands, right? If your child doesn’t speak, you can help him/her imitate the shhhh sounds of those leaves, too. If you take a few beautiful and colorful leaves home, you can make some creative art. From unusual decorations on a gift box, or sorting them by color or size to making them into powder (the dried ones) and using it to form new shapes (gluing the powder on paper in a shape, mixing it with water etc). I tried making an Indian coloring art called rangoli out of different colors of fallen leaves. Unfortunately I don’t have a photo to share with you. So, all this is just from leaves, and we didn’t even enter a park!
Let’s go inside and hit the swings, the most popular thing in the park. Or at least sharing the first place with the slide. Since there’s a high demand for a swing, sometimes kids have to wait for their turn, right? That mostly means either shout: “I wanna goooo!” Or cry until the child on the swing leaves. Older parks, at least here in Croatia, have those kinds of swings that swing you only forward-backward.

More modern parks nowadays have those disks made out if rope which one can swing in any direction including rotations (in some cases).

Swinging a child (also applicable for putting a baby to sleep) in different directions gives their brains different information or better to say, different sensory input. Forward-backward swinging mostly affects the frontal cortex whose primary task is thinking while left-right swinging mostly affects the balance part of the brain.
Aside from actual swinging, you may practice planning and sequencing with your child. Especially if you have more children. Let them wait their turn starting from short period of waiting to progressively longer. Ask your child to list you the order of children in which they will go on a swing. This you can also do on a slide, but in addition, you can ask your child to verbally describe how they want to slide down – on their backs / tummies, upside down etc. Once they are up there on a slide, you can have the child count one, two, threeee… and then go down.Then change the rhythm. Oneeee, two, threeee… Another popular item in the park is the sand box. Sand gives a very strong sensory input. It has no obvious boundaries so childrens’ reactions to sand are similar to those of the shaving foam: fear, disgust, vomiting, etc. depending on your child’s sensory profile. You may make this game intriguing to a child who doesn’t like sand on their hands by putting some small objects or toys into the sand pit and ask the child to take it out. Digg deep! It can be anything from small balls to small rubber animals or blocks. Another suggestion is to make the sand wet by adding some water. Do it progressively and observe your child’s reactions. Does your child like it better when the sand was dry or when it was a cookie dough or perhaps when it is completely muddy? After you are done squeezing the sand through your fingers, you may take some shapes and create imprints in sand.

You may also use equipment in the park to make a polygon. Give your child a toy and specific instructions on how to overcome all the obstacles and have them put the toy in the basket in the end of the polygon. That will give a meaning to this string of activities and obstacles a child has to go through.

Posted on November 20, 2013 by lina. 5 comments