Top 5 senzornih aktivnosti za vruuuuće, ljetne dane

Iako se zbog ovakvih vrućina bilo kakva aktivnost čini zahtjevna, donosimo vam naših top 5 ljetnih aktivnosti koje će opustiti i Vas i Vaše senzorne mališane.

1IMG_0448. Voda – naravno!

  • More: ako imate priliku otići na more ili ljetovati uz jezero ili rijeku, svakako to iskoristite. Za one druge, preporučamo aktivnosti u bazenu. Hodanje kroz plićak ima taktilno i proprioceptivno djelovanje i za one smanjenje osjetljivosti u tim područjima, plićak će biti izvrsno mjesto za igru. Za taktilno preosjetljive, savjetujemo da prije mora malo pripremite stopala na kamenčiće i pijesak, a za one izrazito osjetljive, pripremite papučice za vodu pa im povremeno probajte skinuti. Većina nas ne voli kada nam voda prska u lice, ali ne možemo odoljeti da sami malo poprskamo svojim rukama. Možete djetetu pokazati različite načine na koje može prskati i igrati se vodom s rukama i nogama, a da slane kapljice ne završe u očima. Tornjići i kolačići od pijeska ili bacanje kamenčića u vodu te pretakanje svih tih materijala iz jedne posude u drugu je također proprioceptivno taktilni podražaj koji je zabava i za velike, priznajte! :)
  • Kupanje u kadici: za one koji nemaju drugačije mogućnosti, izvadite svoje kadice na balkone, terase, dvorišta i gdje god vam djeca smiju proliti malo vode i bućkati se. Osim kadice, možete napuhati i mali, šareni bazenčić. Kadicu ili bazenčić možete ukrasiti prehrambenom bojom po izboru, šarenim lopticama ili posudicama. Probajte započeti simboličnu igru – npr. čajanku. Ili, možda primjerenije temepraturama vani, slastičarnu! Imate li taktilno hiposenzitivno dijete, pomiješajte različite teksture poput pjene za brijanje s rižom, piljevinom, krupnom soli ili sličnim organskim namirnicama koje neće štetiti Vašem djetetu i okolišu. Za djecu koja ne vole vodu na tijelu, mogu se igrati vodom čučeći izvan kadice.
  • Boje: ako ne volite umjetne boje koje je teško poslije oprati s robice i namještaja, a lako nađu put i do usta, možete koristiti namirnice ili prehrambene boje. To je posebno pogodno za bebice i manju djecu. Mogu se obojati i pjena za brijanje i npr. riža.

2. Pijesak 

tia sand

  • Suhi pijesak: hodanje po suhom pijesku može biti vruće stoga isprobajte temepraturu pijeska prije nego dopustite djetetu. Pijesak nam daje proprioceptivni podražaj i služi nam i kao dobra neravna površina.
  • Mokri pijesak: odličan je za stvaranje oblika, tornjića, zakopavanje nožica (odličan taktilno proprioceptivni podražaj zbog težine mokrog pijeska). Napravite jednostavnu kružnicu u pijesku i slažite kamenčiće po njoj. Vježbica i za finu motoriku i pažnju i koncentraciju. Voli li Vaše dijete autiće, bagere i kamione, ne preostaje Vam ništa drugo nego napraviti cijelo gradilište od pijeska. Mašti na volju!
  • Napunite jednake bočice različitim količinama pijeska za igru pogađanja. Može li Vaše dijete odrediti koja je bočica teža?

3. Kamenčići

girl playing with water

  • Po kamenčićima možemo hodati, slagati ih po boji, veličini, obliku, bacati ih u vodu, ukrašavati tornjić od pijeska.
  • Mogu nam poslužiti za zvučni memory tako da u dvije bočice stavite sitne kamenčiće, a u druge dvije bočice krupno kamenje. Može li Vaše dijete razlikovati po zvuku u kojoj bočici su sitni, a u kojoj krupni? Može li upariti dva ista zvuka?
  • Napunite balončiće kamenčićima i pijeskom za taktilne vrečice.
  • Za one koji nemaju plažu i kamenčiće, preporučamo sobnu plažu (slika lijevo)

 

4. Pjena ili šlag

  • ako Vaše dijete stavlja stvari u usta, preporučamo da koristite nešto poput jestivog šlaga umjesto pjene za brijanje. Dijete se može mazati s pjenom po cijelom tijelu (“kako se tata brije?”, “kako mama maže lice?”). Za olfaktorni i gustativni doživljaj, možete staviti kapljicu jestive arome naranče, limuna ili slično u šlag kojim se dijete igra.
  • možete okupati i plastične igračke u pjeni i vodi
  • za to vrijeme dijete može sjediti u kadici, na kamenčićima, pijesku (pazite, zalijepit će se za pjenu pa nije za taktilno pretjerano osjetljivu djecu)

5. Bosonogi svudat n t in grass

  • tamo gdje se dijete ne može ozlijediti, dopustite mu da hoda boso (pješčanik, travica, plaža…). Na taj način taktilno stimulirate stopala te mozak mora konstantno procjenjivati svaki korak i namještati i najmanji mišić.
  • pregledajte Vaš lokalni parkić, ima li stakla po podu. Ako nema, dijete se može boso penjati po spravama.

  • tia barefoot in park

Uživaaaajte u:

  • Okusima: voća, zaleđene vodice s okusom voća
  • Mirisima: borove šume, mora, voća, cvijeća, bilja
  • Toplo & hladno: za taktilno manje osjetljive, možete dati kockicu leda da topi u ustima ili da vuće po tijelu. Pripazite da im se ne lijepi za kožu. Vodu prije zaleđivanja možete obojati i staviti u kalupiće s različitim oblicima. Za one koji će htjeti nešto toplo i na ovako vruće dane, možete im dati da probaju na kratko kako su igračka ili kamen vrući nakon što su bili izloženi suncu. Stavite kockicu leda na vrući kamen.
  • Sve ove aktivnosti koristite prilagođavajući ih mogućnostima i potrebama Vašeg djeteta – pazite na njihovu sigurnost!

Do idućeg posta, ostanite hidrirani!! :)

 

fruit-popsicles1

 

Želite li na trenutak znati kako se osjeća dijete s odstupanjem u senzornoj integraciji?

Svi želimo pomoći djetetu s teškoćom u razvoju, no razumijemo li doista što to znači imati odstupanja u senzornoj integraciji? Jeste li vidjeli kako se neki ljudi znaju ljuljuškati na stopalima dok čekaju na autobusnoj stanici? Ili kako neki koji sjede prekriženih nogu cupkaju onom gornjom? Ili pak imate prijatelja koji grize nokte ili žvače / čupka svoju kosu? Ima li boljeg načina za razumjeti nečiji problem, frustraciju ili bol nego se na trenutak staviti u kožu te osobe?

Pronašli smo zadatak koji rijetko tko može glatko riješiti te smatramo da nam osjećaj koji doživimo u procesu rješavanja ovog zadatka dočarava upravo to – kako se osjeća dijete koje ponekad ne može kontrolirati svoje pokrete; koje Vas razumije kada kažete „dođi“, ali ne može to učiniti; koje zna kuda žlica treba ići, ali ruka ga ne sluša. Možete li si zamisliti taj stupanj frustracije? Ovaj zadatak Vas može dovesti u takvu situaciju, stoga, kada ga rješavate i dođete do točke iz koje se ne možete maknuti (svaka čast onima koji u tu situaciju ni ne dođu!) sjetite se dječice s odstupanjima u senzornoj integraciji kojima je taj osjećaj svakodnevica, ako ne i konstanta.

Kako riješiti ovaj zadatak?dupla zvijezda

Potreban pribor:

  1. Isprintana ili nacrtana dupla zvijezda. Možete ju skinuti klikom na sliku desno.
  2. Olovka, kemijska ili flomaster
  3. Ogledalo
  4. Zaštita (komad papira, kartončić,…)

 

mirror test

Postupak:

  1. Stavite ogledalo ispred sebe dok sjedite za stolom (naslonite ga ili neka Vam ga netko pridrži)
  2. Ispred ogledala stavite isprintanu zvijezdu
  3. Uzmite olovku u ruku i položite ju na zvijezdu
  4. Neka Vam druga osoba drži zaštitni kartončić iznad zvijezde u visni dovoljno da možete potezati olovkom po papiru.
  5. Morate olovkom ucrtati liniju između dva brida zvijezde gledajući isključivo u ogledalo, a ne u papir.

 

Pošaljite nam sliku svoje zvijezde na info@ilab.hr ili na naš Facebook i opišite kako ste se osjećali dok ste ju crtali.

Pogledajte kako je drugima ispalo!

zvijezde

Sretno!

Procjena senzorne integracije

Procjena senzorne integracije u Centru iLab temelji se na pet susreta s djetetom i obitelji. Svi osim inicijalnog prvog susreta se snimaju kamerom.

1. susret – inicijalni razgovor roditelja / skrbnika sa stručnjakom mentalnog zdravlja. Na ovaj susret roditelji dolaze sami, bez djeteta.

2. susret – snimanje video zapisa u neometanoj igri (baseline snimka). Za vrijeme snimanja, roditelj / skrbnik ispunjava upitnik. Također izdvajamo vrijeme za razgovor i inicijalno upoznavanje.IMG_2679

3. susret – neometana igra djeteta pri kojoj se promatraju senzorni procesi, ideacija, motorički plan djeteta, komunikacija, socijalne vještine, organizacija prostora, ponašanje itd.

4. susret – igra s roditeljima (i braćom, sestrama, bakama, djedovima odnosno onim osobama koj provode najviše vremena s ispitivanim djetetom) pri kojoj gledamo ideaciju i motorički plan, komunikaciju i socijalne vještine u trenucima opuštene igre. Ovdje također izdvajamo vrijeme da savjetujemo roditelje.

5. susret – igra sa stručnjakom iz područja senzorne integracije (SI terapeutom ili SI pedagogom) u kojoj se kroz zabavne senzorne i motoričke zahtjeve testira modulacija podražaja, samoregulacija te drugi procesi važni za učenje.

Nakon ovih pet susreta, piše se pismeni nalaz nakon kojeg se roditelj, ukoliko za to postoji potreba, odlučuje želi li ostati u programu. Ukoliko roditelj odlučuje upisati dijete u naš program poticanja senzorne integracije odnosno redovito pohađati tretmane, zajednički radimo individualni plan i program na kojem definiramo kratkoročne i dugoročne ciljeve.

Potrebno je nekoliko susreta s djetetom i obitelji kako bi se dobila točnija slika djetetova senzornog statusa i funkcioniranja te kako bi se testiralo dijete na više načina. Pri prvome susretu, roditelj treba donijeti svu dokumentaciju o djetetu (najbolje kopirano), a pri svakome susretu osim prvome, roditelj treba ponijeti djetetu ugodnu robicu za presvući (trenirka i majica) jer se dijete treba (uz pomoć terapeuta) presvući na početku i na kraju. U kabinetu su djeca bosa kako bi mogla osjetiti sve teksture i taktilne podloge. Roditelj / skrbnik smije prisustvovati tretmanima, no za razgovor se izdvaja zasebno vrijeme na početku i-ili na kraju susreta.

Susreti se naplaćuju prema važećem cjeniku izvješenom u kabinetu, a uplate se vrše na žiro račun Centra iLab na mjesečnoj bazi.

Senzorna integracija

Senzorna integracija (SI) opisuje kako naš mozak prima, obrađuje te odgovara na podražaje iz okoline i tijela. Dok svi dobro znamo za 5 osjetila, postoje još dva većini manje poznata, no vrlo bitna za svakodnevno funkcioniranje:7 osjetila

  1. dodir (taktilni)
  2. vid (vizualni)
  3. sluh (auditivni)
  4. propriocepcija
  5. ravnoteža (vestibularni)
  6. okus (gustativni)
  7. njuh (olfaktorni)

Sve je u redu dok naš mozak točno prima, obrađuje i odgovara na podražaje. Tada ćemo s lakoćom učiti nove vještine, znanja, pokrete itd. Dijete ili odrasla osoba koja ima odstupanje u jednom od ova tri područja (primanja, obrade ili odgovora na podražaje), imat će vjerojatno neka senzorna odstupanja. Osoba može biti previše osjetljiva na neki podražaj (hipersenzitivna) ili premalo osjetljiva (hiposenzitivna). Primjerice, ako dijete voli jako puno skakati po kauču ili trampolinu, zabijati se u lopte, strunjače, drugu djecu, zidove, dugo vremena provoditi u bazenu s lopticama, penjati se po namještaju, odraslim osobama, valjati po podu ili slično možemo posumnjati na proprioceptivnu hiposenzitivnost. To znači da je tom djetetu potrebno više proprioceptivnih podražaja kako bi mozak bio u stanju regulacije.

Nove lotpice u bazenuStanje regulacije nam je potrebno kako bi učili nove vještine, pokrete, saznanja odnosno kako bismo adekvatno mogli funkcionirati. Dijete čiji mozak mora konstantno tražiti informacije iz tijela i okoline teško će moći održati pažnju i koncentraciju na nekom zahtjevu ili zadatku.

Cilj SI nije izliječiti dijete, nego pomoći funkcioniranju djeteta u svakodnevnim situacijama. Primjerice, dijete koje je preosjetljivo na zvuk te na trubu auta, alarm, žamor ljudi, školsko zvono i slično zaplače, pokrije uši ili se skupi na pod i ne reagira na ništa drugo, kroz redovite susrete pokušat ćemo dovesti u stanje gdje će moći taj zvuk tolerirati te nastaviti dalje s prethodnom aktivnošću.

Kako bismo znali na koji način pomoći Vašem djetetu, a time i cijeloj obitelji, moramo najprije napraviti procjenu senzorne integracije. Nakon učinjene procjene koja nam daje senzorni profil djeteta, izdvajamo jedan sat savjetovanja roditelja / skrbnika odnosno obitelji te daljnje dogovore. Nakon toga krećemo u terapijski proces. Djeca najčešće dolaze jednom do dva puta tjedno.

Ukoliko sumnjate na makar minimalna odstupanja Vašeg djeteta, bitno je reagirati što prije jer se najbolje i najbrže može pomoći u najranijoj dobi. Nemojte nikako odustati ako je Vaše dijete već u školi jer se i tada može jako puno pomoći, tj. promjene su vidljive i na odraslima, ali je proces tada nešto malo sporiji.

Nažalost, još mnogi stručnjaci koji rade s djecom (učitelji, pedagozi, pedijatri…) nisu upoznati sa senzornom integracijom. Stoga, dijete koje se vrpolji u školi, često šapuće sebi nešto u bradu, doima se nezainteresirano, ima neuredan rukopis, teško prati nastavu i slično može biti etiketirano kao neodgojeno, hiperaktivno, nezainteresirano, glupo, bezobrazno itd. Bitno je da radimo timski odnosno da nakon učinjene procjene i druge osobe koje su često i dulji period u danu s djetetom budu upoznate s njegovim odstupanjima te da znaju adekvatno reagirati. Stoga smo često u kontaktu s tetama u vrtiću, učiteljima i drugim stručnjacima.

Kako pripremiti dijete s odstupanjima u senzornoj integraciji za vrtić ili školu?

Većini djece s odstupanjima u senzornoj integraciji teško padaju promjene iz svakodnevnog ritma i rasporeda. Jedna od većih takvih promjena je i polazak u vrtić ili školu, bez obzira idu li po prvi put, vraćaju li se ili pak mijenjaju razred odnosno ustanovu. No, postoji nekoliko stvari koje mi možemo učiniti da se djeca osjećaju ugodnije te da taj prijelaz bude što manje stresan za njih. Autorica knjige “Raising a Sensory Smart Child”, Lindsey Biel, daje nekoliko savjeta, a mi se nadovezujemo i svojima – što učiniti prije polaska u školu ili vrtić;

  • nova odjeća – nabavite novu odjeću par tjedana prije polaska u školu ili vrtić te ih dobro operite i dajte djetetu da nosi, isprobava i po potrebi maknite etikete ukoliko smetaju Vašem djetetu. Jednako postupite i s novom pidžamom koju ste priredili za vrtić.
  • nova obuća – kao i s novom odjećom, tako i s obućom: dajte djetetu da kod kuće isproba nove papuče ili tenisice i da se navikne na njih.
  • nove knjige i bilježnice – nove knjige mogu imati poseban miris koji može ometati Vaše dijete dok čita, uči ili piše zadaću. Prolistajte sve knjige skupa, pogledajte slike koje bi također mogle ometati dijete u procesu učenja te dajte djetetu da ih opipa. Različite knjige su različite težine, stranice su od drugačijeg materijala te mogu stvarati dodatni stres djetetu. Isprobajte ih i tako da ih stavite u novu školsku torbu i dajte djetetu da osjeti težinu na leđima.
  • ostali školski pribor – dajte djetetu i novu olovku kod kuće da isproba pisanje s njom. Neke su olovke obložene gumom da se ne skliže prilikom pisanja, neke su debele, neke su tanke, neke imaju urezana slova po sebi, a neke imaju za izbor cijeli niz boja koje možete koristiti. Sve to može odvlačiti pažnju Vašeg mališana.
  • prijatelji – vidite možete li pozvati buduće prijatelje Vašeg djeteta da se upoznaju i poigraju prije nego počne školska ili pedagoška godina. Bilo bi dobro da dijete upozna svoju okolinu i prijatelje prije nego krene u školu.
  • učitelji – ako imate mogućnost, upoznajte Vaše dijete s novom učiteljicom. Također upoznajte i učitelja s potrebama i navikama Vašeg djeteta. Pitajte ih mogu li se uvesti neke fizičke aktivnosti prije svakog sata ili pod odmorom. Treba li Vaše dijete češću pauzu ili vrijeme za trčanje ili hodanje kako bi moglo pratiti nastavne aktivnosti, obavijestite učitelja i o tome kako i o vizulanim i auditivnim potrebama. Na primjer ako Vaše dijete smeta prejako svijetlo, zamolite učiteljicu da razmjesti djecu kako bi Vaše dijete sjedilo dalje od izvora jake svjetlosti (ili buke za one koje smeta prejaki auditivni podražaj)
  • ustanova – pođite u vrtić ili školu te pogledajte kako izgleda unutrašnjost s Vašim djetetom. Kakve su boje zidova? Gdje su prozori? Kako zvoni zvono? Mora li profesor tjelesnog koristiti zviždaljku? Gdje može otići ako mu bude previše? Kako izgleda wc? Kako izgleda učionica?
  • hrana – što će se jesti u vrtiću ili školi? Obratite pozornost na teksturu, temperaturu i izbor namirnica.
  • pripremite senzornu torbicu prilagođenu potrebama Vašeg djeteta. To će za taktilno hiposenzitivno dijete značiti npr. pikava loptica, za dijete kojemu treba više proprioceptivne oralne stimulacije to će značiti npr. guma ili igračka za žvakanje te za dijete koje je preosjetljivo na zvukove stavite na primjer slušalice.

Sva djeca vole imati raspored i rutine, a djeci s odstupanjima u senzorici to je ponekad i najvažnije. Preko ljetnih praznika zasigurno ste stvorili nove rutine koje će biti potrebno ponovo promijeniti s polaskom u novu pedagošku ili školsku godinu. Taj prijelaz možemo učiniti lakšim ako ih postepeno upoznajemo s novim stvarima, aktivnostima, osobama i mjestima.